Glagolski prilog radni često zbunjuje učenike jer se miješa s glagolskim pridjevom radnim, iako su to potpuno različiti oblici. Glagolski prilog radni označava radnju koja se dogodila prije druge radnje u rečenici i tvori se od svršenih glagola dodavanjem nastavka -vši ili -avši.
Ovaj jezični oblik krije mnoge trikove koji mogu potpuno promijeniti značenje rečenice. Greške u tvorbi i upotrebi čine ga jednim od najzahtjevnijih dijelova hrvatske gramatike.
Tvorba glagolskog priloga radnog
Glagolski prilog radni nastaje spajanjem infinitivne osnove s određenim nastavcima koji se mijenjaju ovisno o rodu i broju. Tvorba slijedi jasna pravila, iako neki glagoli zahtijevaju posebnu pozornost zbog svojih karakteristika.
Infinitivna osnova kao polazište
Infinitivna osnova predstavlja temelj za stvaranje glagolskog priloga radnog. Dobiva se uklanjanjem nastavka -ti ili -ći iz infinitiva glagola.
Kod glagola poput učiti, infinitivna osnova je uči-. Za glagol htjeti, osnova postaje htje-. Ova osnova ostaje nepromijenjena kroz sve oblike.
Primjeri infinitivnih osnova:
- piti → pi-
- voliti → voli-
- želiti → želi-
- raditi → radi-
Osnova se ponekad mijenja zbog glasovnih promjena. Glagol reći ima osnovu rek-, a ne rec-. Takve promjene nastaju zbog tradicije jezika.
Pravila za dodavanje nastavaka
Nastavci se dodaju na infinitivnu osnovu prema jasnom sustavu koji ovisi o rodu i broju.
| Rod | Jednina | Množina |
|---|---|---|
| Muški | -o/-ao | -li |
| Ženski | -la | -le |
| Srednji | -lo | -la |
Muški rod koristi nastavak -o kada osnova završava samoglasnikom (učio, volio). Nastavak -ao koristi se kada osnova završava suglasnikom ili kod glagola s nastavkom -ći (rekao, mogao).
Ženski i srednji rod imaju stabilne nastavke kroz sve glagole. Učila i učilo nastaju jednostavnim dodavanjem na osnovu.
Množina slijedi isti princip. Muški rod dobiva -li, ženski -le, a srednji -la.
Specifičnosti kod različitih glagola
Glagoli na -iti i -jeti često stvaraju probleme govornicima. Najčešće greške nastaju kod glagola htjeti, visjeti, voljeti i željeti.
Ispravni oblici:
- htio (ne htjeo)
- visio (ne visjeo)
- volio (ne voljeo)
- želio (ne željeo)
Ovi glagoli čuvaju i u muškom rodu jednine. Ostali oblici zadržavaju je: htjela, visjela, voljela, željela.
Glagoli čija osnova završava suglasnikom dodaju -ao u muškom rodu. Reći postaje rekao, moći postaje mogao. Ova promjena pomaže u izgovoru.
Nesvršeni i svršeni glagoli stvaraju glagolski prilog radni na isti način. Razlika se očituje tek u značenju i uporabi u rečenici.
Vrste i upotreba glagolskih priloga
Glagolski prilozi dijele se na sadašnji i prošli oblik, pri čemu sadašnji označava radnju koja se događa istovremeno s glavnom radnjom, a prošli označava radnju koja se dogodila prije glavne radnje.
Glagolski prilog sadašnji
Glagolski prilog sadašnji tvori se od nesvršenih glagola dodavanjem nastavka -ći na treći lice množine prezenta.
Evo kako funkcionira:
- čitati → čitaju → čitajući
- pisati → pišu → pišući
- trčati → trče → trčeći
Pomoćni glagoli imaju posebne oblike:
- biti → budući
- htjeti → hoteći ili htijući
Ključna značajka: radnja se odvija istovremeno s radnjom glavnog glagola u rečenici.
Kada netko kaže “Pjevajući je hodao ulicom”, obje se radnje (pjevanje i hodanje) događaju u isto vrijeme. To je bit sadašnjeg glagolskog priloga.
Ovaj oblik često zamjenjuje zavisne rečenice. Umjesto “Dok je čitao knjugu, slušao je glazbu” možemo reći “Čitajući knjugu, slušao je glazbu”.
Glagolski prilog prošli
Glagolski prilog prošli stvara se od svršenih glagola dodavanjem nastavaka -v, -vši ili -avši na infinitivnu osnovu.
Primjeri tvorbe:
- napisati → napisavši
- ukrasti → ukravši
- pobjeći → pobjegavši
- baciti → bacivši
Kod pomoćnog glagola htjeti oblik je htjevši.
Vremenska razlika je ključna: radnja priloga događa se prije radnje glavnog glagola.
“Završivši posao, otišao je kući” znači da se posao završio prije odlaska kući. Nazivi “sadašnji” i “prošli” ne označavaju stvarno vrijeme već vremenski odnos između radnji.
Prošli glagolski prilog često se koristi u književnom stilu i formalnom govoru.
Primjeri u rečenici
Glagolski prilozi u rečenici uvijek su nepromjenjivi – ne mijenjaju se prema broju, rodu ili osobi.
Sadašnji prilog u akciji:
- Smijući se, djeca su trčala dvorištem.
- Govoreći tiho, učiteljica je objasnila lekciju.
- Čekajući autobus, čitao je novine.
Prošli prilog u praksi:
- Završivši fakultet, pronašao je dobar posao.
- Pojašnivši problem, student je riješio zadatak.
- Uzevši ključeve, zaključao je vrata.
Glagolski prilozi služe kao dopuna predikatu jer ne označavaju mjesto, vrijeme ni osobu. Oni dodaju informaciju o načinu ili vremenskom slijedu radnji.
U složenijim rečenicama mogu zamijeniti čitave zavisne klauze, čineći tekst konciznijim i elegantnijim.
Razlika između glagolskog priloga radnog i pridjeva
Mnogi ljudi brkaju glagolski prilog radni s glagolskim pridjevom radnim. Ova dva oblika izgledaju slično, ali imaju različite uloge u rečenici.
Glagolski pridjev radni služi za stvaranje složenih glagolskih oblika. On uvijek dolazi uz pomoćni glagol biti i tvori perfekt, pluskvamperfekt ili kondicional.
Primjer: “Marko je došao kući.” (došao = glagolski pridjev radni)
Glagolski prilog radni pak funkcionira kao prilog u rečenici. Opisuje kako se radnja izvršava i može se zamijeniti priložnim izrazom.
Primjer: “Marko je ušao u kuću trčeći.” (trčeći = glagolski prilog radni)
Ključne razlike
| Glagolski pridjev radni | Glagolski prilog radni |
|---|---|
| Mijenja se po rodovima i brojevima | Ne mijenja se (nepromijenjen) |
| Dolazi uz pomoćni glagol | Stoji samostalno |
| Tvori složene glagolske oblike | Dopunjuje glavnu radnju |
Glagolski pridjevi (bilo radni ili trpni pridjev) uvijek se slažu s podmjetom. Trpni pridjev pak opisuje što je učinjeno nad nečim (pisana knjiga).
Prilog se prepoznaje po tome što odgovara na pitanje “kako?” ili “na koji način?”. Pridjev odgovara na pitanje “što je netko radio?” kada se koristi za tvorbu perfekta.
Jezične posebnosti i česte greške
Glagolski prilog radni donosi posebne izazove u hrvatskom jeziku zbog svojih složenih pravila tvorbe i upotrebe. Mnogi govornici prave greške upravo kod njegovih dijalektalnih varijacija i standardnih oblika.
Standard i dijalektalne varijacije
Hrvatski standardni jezik jasno definira oblike glagolskog priloga radnog. Ipak, u različitim krajevima Hrvatske čuju se varijacije koje odstupaju od norme.
Standardni oblici slijede striktna pravila:
- Muški rod: došao, rekao, bio
- Ženski rod: došla, rekla, bila
- Srednji rod: došlo, reklo, bilo
Dijalektalne varijacije često mijenjaju završetke. U kajkavskim govorima čuje se došel umjesto došao. Čakavski govori ponekad skraćuju oblike – doša umjesto došao.
Štokavski dijalekt, koji je osnova standardnog jezika, zadržava najstabilnije oblike. Međutim, i tu postoje regionalne razlike u izgovoru.
Najčešće pogreške u upotrebi
Govornici hrvatskog jezika najčešće griješe kod slaganja s vremenom i licima. Mnogi miješaju oblike glagolskog priloga radnog s drugim glagolskim oblicima.
Tipične greške uključuju:
- Pogrešno slaganje s rodom: Ana je došao (umjesto došla)
- Miješanje s infinitivom: Trebao je doći postaje Trebao je dolaziti
- Nejasno vremensko slaganje u složenim rečenicama
Posebno su problematični nesvršeni glagoli koji tvore složene oblike. Glagol htjeti često se pogrešno kombinira s prilozima.
Htio sam je ispravno, dok neki govore htjeo sam. Regionalne razlike tu igraju veliku ulogu u standardizaciji jezika.