Jedna od jezičnih nedoumica koja često zbunjuje govornike hrvatskog jezika jest pravilna uporaba riječi “bojanje” ili “bojenje”. Ova naizgled jednostavna dvojba otkriva složenost hrvatske gramatike i njezinih pravila tvorbe riječi.
Hrvatski jezik, poput mnogih drugih, dopušta određenu fleksibilnost u izražavanju, što ponekad stvara prostor za dvojbe. Upoznavanje s takvim nijansama jezika ne samo da obogaćuje naš vokabular već nam omogućuje preciznije izražavanje u svakodnevnoj komunikaciji.
U standardnom hrvatskom jeziku obje varijante – “bojanje” i “bojenje” – smatraju se ispravnima, ali njihova uporaba ovisi o nekoliko čimbenika. Gramatički gledano, “bojanje” dolazi od glagola “bojati” (bojam, bojaš), dok “bojenje” potječe od glagola “bojiti” (bojim, bojiš).
Lingvistička praksa pokazuje da se “bojanje” češće koristi u svakodnevnom govoru, posebno u kontinentalnim dijelovima Hrvatske. Nasuprot tome, “bojenje” je zastupljenije u stručnoj literaturi i službenoj dokumentaciji. Hrvatski jezični portal navodi obje imenice kao standardne oblike s identičnim značenjem – nanošenje boje na određenu površinu.
Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje prihvaća oba oblika, no preporučuje dosljednost u tekstu. Jezični stručnjaci savjetuju da se, jednom odabrana, ista varijanta koristi kroz cijeli dokument ili razgovor.
U svakodnevnoj komunikaciji često se susrećemo s oba oblika, i “bojanje” i “bojenje”, a njihova pravilna upotreba ovisi o kontekstu i dosljednosti. Evo nekoliko primjera koji ilustriraju kako se oba oblika koriste u hrvatskom jeziku:
U stručnim tekstovima, poput uputa za korištenje boja ili u građevinskoj dokumentaciji, češće se susreće oblik “bojenje”, dok se u svakodnevnom govoru često preferira “bojanje”, posebno u kontinentalnim dijelovima Hrvatske.